U sklopu školskih eTwinning projekata Steam rukotvorine te Ćerpič kuće- zaboravljene u vremenu, 12. velječe 2026., učenici 8. razreda sudjelovali su na zanimljivoj i poučnoj radionici o digitalnom otisku. Cilj je bio jasan: osvijestiti koliko tragova ostavljamo u virtualnom svijetu i kako tim tragovima pametno upravljati.
Radionicu su vodile nastavnice Julijana Omazić i Mirjana Marković želeći obilježiti Dan sigurnijeg internet.
Od Ivana Vučetića do internetskih bespuća
Započeli smo s osnovama – onim što svatko od nas nosi na jagodicama prstiju. Razgovarali smo o Ivanu Vučetiću, našem izumitelju daktiloskopije, te o tome kako je svaki ljudski otisak prsta jedinstven. Da bismo to provjerili u praksi, učenici su pomoću selotejpa uzimali vlastite otiske. Zaključak je bio jasan: baš kao što ovaj fizički trag ostaje na predmetu koji dotaknemo, tako i svaki naš klik ostaje zabilježen na internetu.
Aktivni i pasivni otisak: Što sve ostavljamo?
Glavni dio radionice bio je posvećen razlici između aktivnog i pasivnog digitalnog otiska.
Aktivni: Ono što sami objavljujemo (postovi, komentari, slike).
Pasivni: Ono što ostavljamo bez izravne namjere (kolačići, povijest pretraživanja, lokacija).
Osmaši su navodili primjere iz svakodnevice, shvaćajući da internet o nama pamti i ono čega nismo svjesni u trenutku dok ga koristimo..
Digitalni semafor: Što objaviti, a što preskočiti?
Posebno je zanimljivo bilo popunjavanje digitalnog semafora. Učenici su razvrstavali sadržaje koje smiju, ne smiju ili smiju objavljivati uz veliki oprez:
Tri zlatna pravila za kraj
Radionicu smo priveli kraju uz ključnu poruku. Prije svake objave, svaki bi se učenik trebao zapitati tri stvari:
- Je li ovo ljubazno?
- Je li ovo istinito?
- Je li ovo sigurno?
Za sam kraj, znanje se provjerilo kroz kviz koji je pokazao je da učenici u velikoj mjeri razumiju osnovne pojmove i posljedice online ponašanja. Na pitanje može li se digitalni trag ikada u potpunosti obrisati, čak 88 % ispitanika odgovorilo je točno, što ukazuje na visoku razinu svijesti o trajnosti sadržaja na internetu.
Pojam digitalnog otiska pravilno je definiralo 81 % učenika, dok je 75 % njih prepoznalo koje vrste objava najviše utječu na stvaranje digitalnog identiteta. Također, 81 % ispitanika zna razliku između aktivnog digitalnog otiska, dok je nešto manji postotak (69 %) uspješno prepoznao pasivni digitalni otisak, što upućuje na potrebu dodatnog pojašnjenja tog pojma kroz primjere iz svakodnevnog života.
Posebno ohrabruje podatak da je 94 % učenika svjesno važnosti promišljanja prije objavljivanja sadržaja na internetu te razumije da njihove online aktivnosti mogu imati dugoročne posljedice za budućnost, uključujući obrazovanje i zapošljavanje.
Ukupni rezultati kviza pokazuju dobru razinu digitalne pismenosti učenika, uz preporuku da se u daljnjem radu više pažnje posveti razumijevanju pasivnog digitalnog otiska i njegovih utjecaja.
Planirano je da, uz vodstvo nastavnice Tanje Nikolić te učiteljica Kristine Katave- Mlakić i Eve Rajković, učenice i učenici koji su nazočili radionici, pripreme prezentaciju za učenike drugih razreda kako bismo svi kroz virtualni svijet šetali sigurno i bezbrižno.
Zapamtite, vaša digitalna sjena vas prati – neka ona bude nešto na što ćete sutra biti ponosni!
