Osnovna škola „Bila“ smještena je središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u Lašvanskoj dolini, u neposrednoj blizini grada Viteza. Susret s poviješću ovog kraja započeo već u kamenom dobu – neolitu. Najznačajnije arheološke iskopine na području općine Vitez izvršene su u Mošunju (rimskoj utvrdi Monsionem), gdje je pronađen brončani mač iz X. stoljeća koji se danas nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Tragovi vađenja, taljenja, kovanja željeza i bronce koji datiraju još iz rimskog doba govore o visokom zanatskom umijeću stanovnika podno brda Kalvarija. Naša škola dobila je naziv po sjedištu Biskupije kao i bazilici iz rimskog perioda, zvanoj Bisua nova, što su istražili i o tome pisali poznati arheolozi Ćiro Truhelka i Ivan Kujundžić. Poslije II. svjetskog rata naša škola dobila je ime po narodnom heroju NOB-a, Ranka Šipka. Pored škole protječe rijeka Bila, lijeva pritoka rijeke Lašve. Početkom šk. 1928./1929. godine s radom je započela četverorazredna osnovna škola u Biloj, sa sjedištem u privatnoj zgradi koju je ustupila g-đa Marija Gnjatović. Prva učiteljica bila je Dragica Prodanović, a u kasnijem razdoblju rada škole spominju se sljedeći učitelji: Smilja Govedarica, Hasan Kapić, Ljerka Bem, August Reić i Marija Reić. Škola je bila smještena neposredno uz glavnu cestu i željezničku prometnicu u naselju Bila. Za vrijeme II. svjetskog rata radila je sve do kraja 1944.godine kada je njemačka vojska zaposjela školsku zgradu. Tom prilikom, uslijed borbe, zgrada škole je pretrpila teža oštećenja, a školski namještaj i arhiv bili su spaljeni. Od početka II. svjetskog rata pa do navedenog događaja, u školi je stalno radila učiteljica Anka Akrapović, a s prekidima su radili: Anka Bjelančić, Dragica Sajko, Branko Stopa i Fahrudin Konjhodžić. Nakon završetka rata i izvršenih najneophodnijih popravaka na devastiranoj školskog zgradi, učiteljica Anka Akrapović u šk. 1945./1946. g. započinje s izvođenjem nastave. U tim poslijeratnim godinama posebna važnost poklanjala se tečajevima za opismenjavanje odraslih osoba. Nadzor nad tim tečajevima vršili su učitelji, a koliko su bili angažirani u to vrijeme govori i primjer zabilježen u Ljetopisu Osnove škole u Biloj iz 1946./47.šk.g. Dio tog teksta glasi:

„Na školi ostaje samo Mira Matošević i radi sa dva kombinirana odjela od 200 učenika“.

Ovi tečajevi su održavani u večernjim satima pri svjetlu fenjera ili lampa za plin. Škola je radila u vrlo teškim uvijetima, pa tako u istom Ljetopisu piše i ovo:

„Velika smetnja u nastavi bio je nedostatak školskog namještaja, a naročito klupa i tabli, pa su zbog toga djeca morala sjediti na podu ili tronošcima koje su donijeli od kuće, a pisalo se i po vratima“.

U šk.1958./59.g. osnovna škola u Biloj bila je petorazredna, a već naredne školske godine prerasla je u šestorazrednu osnovnu školu. S porastom broja učenika i odjela rastla je i potreba za više prostora pa se nastava organizira u dvije odvojene zgrade udaljene oko 800m. Odlukom Odbora Općine Vitez od 23. lipnja 1963. godine formirane su tri matične škole na području Općine. Tako se od 1. rujna umjesto dotadašnjih jedanaest osnovnih škola radile sljedeće škole: OŠ „Bratstvo i jedinstvo“ u Vitezu, OŠ „Braća Ribar“ na željezničkoj stanici i OŠ „Ranko Šipka“ u Biloj. Te godine OŠ „Ranko Šipka“ bila je šestorazredna te je matičnoj školi dodana i područna škola na Bukvama. Nakon što je 1965. godine OŠ „Ranko Šipka“ u Biloj prerasla u punu osmorazrednu školu broj učenika se brzo povećao, te su se javile teškoće zbog nedostatka učioničkog prostora. Da bi se stvorili barem donekle normalni uvijeti za nastavni rad, početkom šk. 1967./68. g. dovršeni su radovi i postavljena je nova montažna školska zgrada sa šest učionica. Tako je pitanje školskog prostora u ovoj školi bilo riješeno, ali su i dalje ostale teškoće vezane za rad u tri školske zgrade (adaptirana zgrada Zadružnog doma, novootvorena montažna škola i stara školska zgrada, koja je od prethodne dvije udaljena oko 800 metara). Zbog nedostatka školskog prostora u OŠ „Ranko Šipka“ i dalje su bili otežani uvjeti. Da bi se trajnije riješilo pitanje školskog prostora i opremljenosti suvremenim nastavnim sredstvima, punih šest godina se prikupljana sredstva općinskog samodoprinosa. Izgradnja nove školske zgrade završena je u ljeto 1978. godine, pa je 3. rujna te godine otvoren novi objekt OŠ „Ranko Šipka“. Ukupna površina škole je 2394m2. Pored prostranih i svijetlih učionica, škola je imala i opremljene kabinete, dvoranu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, društvene prostorije (čitaonicu, knjižnicu), upravne prostorije, prostorije za školsku kuhinju, vlastitu kotlovnicu za grijanje na čvrto gorivo i ostale nneophodne prostorije. Škola je do 1992. godine u prosjeku imala oko 800 učenika. Posljednja ratna zbivanja prekinula su nastavni proces, a u školsku zgradu useljavaju se pripadnici UNPROFOR-a i SFOR-a te u njima ostaju sve do 1997. godine. Tijekom njihova boravka u školskoj zgradi učenici putuju na nastavu u susjedne škole na Općini Vitez te postaju „gosti“ OŠ „Dubravica“, OŠ „Vitez“, SŠC „Vitez“, a poslije domovinskog rata na nastavu idu u zgrade GP „Bosna“ i barake istog poduzeća. Tijekom rata školska zgrada je devastirana, kabineti i učila, školski namještaj, arhivski i registratorski materijal vezan za osnivanje i rad škole u potpunosti je uništen, kao i športski tereni i voćnjak škole. Nakon rata i vraćanjem u školsku zgradu broj učenika je bio u prosijeku oko 400. Taj broj se iz godine u godinu povećavao pa je škola u šk. 2005./06. g. imala 470 učenika. Danas naša škola izgleda sasvim drugačije. Škola je bogata športskim terenima za odbojku, rukomet, košarku i malonogomet kao i velikim nogometnim igralištem. Školu okružuju na stotine sadnica šljiva, jabuka, krušaka, oraha, lipe, kestena, platana, himalajskog cedra, kineskog javora, pančićeve omorike i cvijeća što je veliki ponos naše škole. Svojim velikim trudom i zalaganjem učenika, učitelja i njihovih roditelja, nastavnika, kao i ostalih uposlenih, škola postiže zapažene rezultate u oblasti odgoja i obrazovanja. Učenici sudjeluju u različitim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima gdje vrlo uspješno prezentiraju našu školu na raznim natjecanjima i manifestacijama.

Poboljšanje materijalnih i kadrovskih uvjeta rada

Suvremena nastava odlikuje se snažnim promjenama u tehnici i nastavnoj tehnologiji, koje su usmjerene ka modernizaciji nastave i učenja. Našu školu sačinjava relativno mlad kadar koji je spreman na inoviranje i modernizaciju odgojno-obrazovnog rada kroz stručno usavršavanje, inkluzivne programe i individualizaciju nastave odnosno što boljem načinu približavanja nastave učeniku. Navedeni ciljevi će biti dio plana i programa stručnih suradnika škole, učiteljskih i odjelnih vijeća te stručnih aktiva.

OŠ „Bila“ ima planove u narednom periodu putem Razvojnog plana poboljšati uvjete školovanja:

– uređenjem same zgrade škole, 

– uređenjem unutarnjeg prostora škole, 

– povećanju knjižničnog fonda, 

– opremanje kabineta za fiziku, kemiju, biologiju,  tehničku kulturu i sl.

– opremanje škole didaktičko-metodičkim pomagalima

– osiguranje boljeg, adekvatnijeg i sigurnijeg prijelaza glavne prometnice

Iskustva europskih zemalja i postignuća pedagoških nauka, smatraju da koncept osnovne škole treba biti zasnovan na sljedećem:

• pravo sve djece na osnovno obrazovanje u skladu sa Konvencijom o dječjim pravima,
• obaveznost i besplatnost osnovne škole,
• jačanje odgojne funkcije osnovne škole,
• demokratizacija i depolitizacija obrazovanja,
• decentralizacija, autonomija i odgovornost,
•  jednakost i pravičnost u obrazovanju,
• usklađenost sa modernim koncepcijama osnovne škole i kompatibilnost standarda u obrazovanju sa zemljama Europske unije,
• aktivno učešće lokalne zajednice u radu škole (roditelja, lokalne zajednice, udruženja),
• cjelovitost razvoja individue: kognitivnog, afektivnog, psihomotornog i voljnog,
• sloboda, solidarnost i kompetencija u razvoju pojedinca, uvažavanje individualnih karakteristika i različitosti,
• ubrzano napredovanje učenika,
• općeobrazovnost i cjelovitost znanja,
• orijentacija na ishode odgoja i obrazovanja,
• naučna utemeljenost obrazovanja kao doživotnog procesa (cjeloživotno učenje).

Rezultati učenja u školi trebaju biti:

• učenička pismenost u širem smislu riječi (čitanje i pisanje, numerička i informatička pismenost, kultura komuniciranja, medijska kultura),
• posjedovanje ličnih vještina (mogućnost donošenja odluka, sposobnost uspješnog nošenja sa teškoćama u životu, briga o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih, razvijenost pozitivnih navika, human odnos prema svakom živom biću,…),
• spremnost učenika za prihvaćanje uloge odgovornog građanina (koliko cijeni kulturu i običaje drugih ljudi, koliko zastupa jednakost i pravdu, koliko utiče na atmosferu mira i tolerancije u zajednici),
• sposobnost kritičkog mišljenja i uspješnog rješavanja problema,
• razlike na nivou postignuća na početku i na kraju osnovnog odgoja i obrazovanja,
• sposobnost pozitivne komunikacije,
• jasna predstava o značaju nauke i tehnike u suvremenom životu,
• izučavanje i korištenje dva strana jezika.

Ovom bi trebalo dodati estetsku dimenziju, likovnu i glazbenu pismenost i sposobnost pojedinca da zna napraviti izbor u skladu sa kriterijima lijepog u svim sadržajima.

Najvažnije promjene koje donosi reforma osnovne škole:

• upis u školu djece mlađe kronološke dobi (sa 5,5 godina), polazak u školu sa 6 godina,
• osnovna škola traje devet godina,
• novi Nastavni plan i program za sve razrede od I – IX razreda,
• temeljna znanja i vještine bit će u funkciji globalnog razvoja i globalnih interesa,
• naglašenije afirmiranje novih i fleksibilnijih metoda učenja koje mijenjaju poziciju učenika u nastavi,
• osnovna škola je obavezna i neselektivna za svu djecu bez obzira na razlike u sposobnostima,
• djeca sa blažim smetnjama u razredu bit će integrirana u redovna odjeljenja,
• povećana je odgovornost škole, nastavnika i svih zaposlenih, kao i zajednice u kojoj škola djeluje
• obaveze su jasno naznačene,
• u devetogodišnjoj školi ostvarivat će se bolja veza sadržaja koji s predmet izučavanja sa iskustvenim, životnim sadržajima i bit će u funkciji pripremanja za odgovoran i svrsishodan život,
• devetogodišnja osnovna škola obezbijetit će temeljna znanja i vještine za uspješan nastavak školovanja u srednjoj školi,
• visokoškolsko obrazovanje za sve profile nastavnika i uspostavljanja balansa u zastupljenosti stručnih, te didaktičko-metodičkih i pedagoško-psiholoških sadržaja u edukaciji nastavnika.

Ishodi i kompetencije odgoja i obrazovanja:

• učenička pismenost u širem smislu riječi (čitanje i pisanje, numerička i informatička pismenost, medijska kultura),
• ovladavanje osnovnim znanjima dva strana jezika,
• jasna predstava o značaju nauke i tehnologije u suvremenom životu,
• posjedovanje osobnih vještina (mogućnost donošenja odluka, sposobnost uspješnog nošenja s teškoćama u životu, briga o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih, razvijenost pozitivnih navika, human odnos prema svakom živom biću,
• spremnost učenika za prihvaćanje uloge odgovornog građanina (koliko cijeni kulturu i običaje drugih ljudi, koliko zastupa jednakost i pravdu, koliko utiče na atmosferu mira i tolerancije u zajednici),
• sposobnost kritičkog mišljenja i uspješnog rješavanja problema,
• sposobnost pozitivne komunikacije,
• razlike na nivou postignuća na početku i na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja.